Ta pramajka domaće mačke široko rasprostranjena u Europi, zapadnoj Aziji i Africi gdje lovi glodavce, ptice i druge manje životinje. Ali divlja mačka je u Hrvatskoj ipak rijetka i zaista strogo zaštićena životinja.
I karlovački veterinar dr. veterine Marijan Bulat vidio ju je samo jednom u životu. Ovih ju je dana imao prilike ponovo vidjeti jer je na vrata njegove ambulante u Karlovcu pokucao čovjek iz mjesta Ribnik držeći u rukama tu rijetku i zaštićenu životinju.
Spasitelj je inače lovac i vozio se iza automobila koji je na cesti ovu macu pokupio i ozlijedio na području Ribnika. Životinja je ostala u nesvijesti ležati na prometnici, a dobar ju je čovjek dovezao na pravu adresu nadajući se da ćemo moći nešto napraviti, kaže dr. vet. Bulat.
Kako piše http://kaportal.hr , veterinar je shvatio da mačka ipak nije teško ozlijeđena, iako ozljede nisu bile bezazlene. Namjestio joj je iščašeni kuk i rame i ostavio je da se odmori.
– Pogledajte je sada i tko zna kada ćete opet. Te su životinje doista prava rijetkost. Naoko su slične domaćim mačkama, a osnovne razlike su u sljedećem:
Ona u prirodi nema neprijatelja, osim risa, koji je kao i divlja mačka vrlo rijetka životinja naših prostora, pa je ništa ne može uhvatiti. Hrani se glodavcima i pticama, a može bez problema ubiti i srnu, pogotovo mužjak koji je dvostruko veći od ženke, objasnio je dr. Bulat s divljenjem maloj zvijeri držeći je u naručju.
Miki, kako je macu nazvalo njegovo osoblje sada je čipirana i uskoro će, čim se oporavi, biti vraćena u prirodu.
Divlja mačka (Felis sylvestris)
Dužina joj se kreće od 50-75 centimetara
Rep je dugačak od 21-35 centimetara
Teška je od 3-8 kilograma
Rasprostranjenost: Europa, Azija, Afrika
Društvena zajednica: Samac.
Status ugroženosti: Nisko rizična.
Divlja mačka sliči na nešto veću, jače građenu domaću tigrastu mačku dužeg krzna (povotovo zimi). Ova vrsta se i pari s domaćom mačkom, za koju se pretpostavlja da potječe od afričke podvrste Felis sylvestris libyca.
Divlja mačka najrađe se zadržava u miješanoj listopadnoj šumi, ali gubitak staništa i upotreba šuma u rekreativne svrhe otjerali su je u rubna staništa, poput crnogoričnih šuma, kamenitih visoravni, močvara i morskih obala.
Hrani se kunićima i sitnim glodavcima, poput štakora, miševa, voluharica … a jede i strvine. Vješto se penje. Lovi mlade vjeverice i ptice u krošnjama.
Pari se od siječnja do ožujka, a trudnoća traje 63 do 68 dana. Ženka koti prosječno tri do četiri mladunca u gnijezdu koje može biti smješteno u rupi, među korijenjem, stijenama te u napuštenom brlogu kunića ili jazavca.
Izvor: