Andy Warhol je bio ispred vremena
… pa, zapravo, dragi naši, imate potpuno krivo!
Šezdesete godine prošlog stoljeća bile su bogate raznim revolucionarnim idejama i promjenama, i to ne samo u politici nego i u ostalim životnim sferama, pa tako i u umjetnosti. Iz sve većega građanskog bunta protiv konzervativne ideologije rodili su se cijeli novi društveni pokreti, poput hipija, glazba postaje provokativnija nego ikad prije, književnost izravnija, a obol promjeni daje i likovna umjetnost s pokretom pop art.
Američki umjetnik Andy Warhol glavni je predstavnik pokreta pop art i njegova je svojevrsna ikona i dandanas. Taj ekscentrični umjetnik karijeru je počeo nakon studija dizajna u New Yorku, gradu koji će postati njegova vječna fascinacija i inspiracija, ilustrirajući reklame. Počeo je sa slikama junaka stripova, a vidjevši da nije jedini koji u toj temi vidi motiv za svoje radove, počinje slikati svakodnevne objekte – poput poznate crveno-bijele limenke juhe od rajčice Campbell soup, boce Coca-Cole ili pak inspiraciju pronalazi u glumici Marilyn Monroe.
Anything goes glavna je krilatica pop arta.
Kako je svoje radove izrađivao u brojnim tehnikama, tiskao ih je, fotografirao, izrađivao na svili, a bavio se i kiparstvom, filmom i glazbom, Warhol je prozvan i prvim svjetskim multimedijalnim umjetnikom. No nedavna otkrića sugeriraju još nešto – Warhol se još davne 1985. bavio i danas nezaobilaznom digitalnom umjetnošću.
Tada je, naime, u svoj atelijer uveo i prva računala, i to na poziv tvrtke Commodore International, koja je zamolila Warhola da eksperimentira s njihovim modelom Amiga 1000 kao potencijalnim medijem za svoj umjetnički izričaj.
Ovaj ekscentrični umjetnik jednom je prilikom i isprobao komodorca pred publikom u New Yorku kreirajući portret pjevačice Debbie Harry iz tada planetarno popularnog benda Blondie. Prema današnjim standardima digitalne umjetnosti, portret je bio sve samo ne impresivan, ali u ondašnje doba bilo je to nešto neviđeno.
No ti su se radovi na preteči današnjih tableta smatrali izgubljenima sve dok Cory Arcangel, moderni multimedijalni umjetnik, nije na Youtubeu našao filmić s Amiga umjetničkim eksperimentom, nakon čega se dao u potragu za Warholovim starim disketama. U muzeju Andyja Warhola, u njegovu rodnom gradu Pittsburghu, taj je umjetnik pregledao sate i sate arhivske građe. U potragu je uključio i druge kolege, povjesničare umjetnosti, čak i informatičare, koji su češljali digitalizirane dijelove ostavštine.
I potraga je urodila plodom, među prvim radovima zabljesnula je digitalna Warholova trooka Venera, božica ljubavi, a među 28 novootkrivenih djela našla se i digitalna Campbellova juha.
Iako iz današnje perspektive ti radovi nisu upečatljivi, ostaje činjenica da je Warhol za života bio pravi pravcati vizionar.
…………
Pravi vizionar
Najpoznatija likovna djela Andyja Warhola nastala su u sitotisku i mahom predstavljaju predmete masovne potrošnje, već spomenutu Campbell juhu i Coca-Colu, ali i sapune i druge proizvode koji su u upotrebi u šezdesetima.
No javnost ga isto tako poistovjećuje i s portretima s kromatskim kontrastima tadašnjih superzvijezda poput Marilyn Monroe, Elizabeth Taylor i Elvisa Presleyja. Nije zaobišao ni američku valutu, dolar je isto tako tema njegovih brojnih sitotisaka.
…………
Svestrani umjetnik
Osim likovnih radova, Warhol je iza sebe ostavio i poprilični filmografiju. Popis tih eksperimentalnih naslova dug je, a svima je zajednički nazivnik da dosta dugo traju i da se u njima pojavljuju naturščici, uglavnom osobenjaci koji nisu pripadali nikakvoj industriji,
Osmislio je i dva TV showa – Andy Warhol's TV, 1982. godine, i četiri godine poslije Andy Warhol's Fifteen Minutes za popularni MTV . Naslov drugog showa nastao je prema njegovoj glasovitoj izjavi iz 1967.: „U budućnosti će svatko biti slavan 15 minuta.“
