TRAGOM PROŠLOSTI

ČUDESNI SVIJET TEHNOLOGIJE

■ Klio u digitalno doba ■ Glavni hobi i posao u životu oduvijek mi je bila ljubav prema povijesti i pamćenju iskustava bezbrojnih generacija ljudi koji su živjeli na našem planetu. No, naravno, sve to treba i pamtiti.

Dugo sam pisala dnevnik, ispisujući stranice i stranice papirusa, pergamene i papira, sve dok čovjek nije otkrio kako nevidljive brojke zajedno s tehnologijom mogu ostati zamjena za papir.

Danas sam pripremila nekoliko zanimljivih zapisa koji neizravno pokazuju kako je uopće došlo do toga da ja danas mogu pisati blog, a ne samo dnevnike na bezbrojnim stranicama. Put do toga bio je dug, od jednostavnih pa sve do složenih drvenih i metalnih strojeva za računanje, preko prvih računalnih programa i divovskih strojeva koji su ispunjavali čitave sobe, pa do današnjih prijenosnih računala, tableta i pametnih mobitela.

15. travnja 2015.   ŽIVOT U VIRTUALNOM SVIJETU

Sjedim u svojoj sobi i surfam po internetu, globalnoj računalnoj mreži koja povezuje mnoga računala i druge računalne mreže u jednu cjelinu s namjerom razmjene podataka i korištenja raznih sadržaja, usluga i servisa. Zapravo ne mogu zamisliti svoj dan a da ne ukucam neki pojam o kojem nešto više želim saznati. Premda ga danas uzimamo zdravo za gotovo i ne možemo zamisliti život bez njega, nepojmljivo mi je da relativno donedavno internet – nije postojao. Na putu do škole provjeravam na svome pametnom telefonu što ima novoga na Fejsu. Pod odmorom se zafrkavam s prijateljima i fotkamo se, pa onda svoje otkvačene selfije postamo na Instagram i, naravno, očekujemo komentare od frendova. Da... tehnologija je u posljednjih pola stoljeća toliko napredovala da ne možemo zamisliti dan a da ne izađe neka nova aplikacija, igrica, gadget... a kad se sjetim kako je sve to počelo!

15. veljače 1843.    PRVI RAČUNALNI PROGRAM U POVIJESTI

Na večeri kod lorda Byrona, moga daljnjeg rođaka i poznatog pjesnika, upoznala sam njegovu kćer – jednu potpuno drugačiju tetu od većine žena toga doba u Britaniji. Zove se Augusta Ada King i nosi titulu grofice od Lovelacea. Iako sam s guštom uživala u čitanju pjesama njezina tate, ipak mi je malo išao na živce jer baš i nije previše mario za svoju pametnu kćer. A ono što je ona stvorila posebno je. Naime, kao vrsna matematičarka, posljednjih je godina intenzivno radila s matematičarom Charlesom Babbageom, koji je izradio veliki mehanički stroj za računanje, zvan analitički stroj. Ada je nedavno prevela i objavila članak talijanskog inženjera Luigija Menabrea o tom stroju, a usput je uvrstila i niz svojih bilješki u njega. Među njima se nalazi složeni algoritam koji daje upute stroju kako da radi. To je stvarno zanimljivo, pisane upute prema kojima stroj zna što i kako treba računati! Već sam tada nekako znala da je to začetak nečega jako, jako velikoga... Tko zna, da je lord Byron to znao, možda bi se više družio sa svojom talentiranom kćeri. Jer, zapravo je ona napisala prvi računalni program u povijesti!

24. kolovoza 1948.    PRAVA ENIGMA

Posljednjih godina provodila sam dosta vremena sa zanimljivim inženjerima, matematičarima i kriptografima. Počeo je Drugi svjetski rat, a elektromehanička računala postajala su sve složenija kako bi mogla izračunati različite šifre kojima su komunicirale zaraćene strane. Jedno od prvih potpuno automatskih elektromehaničkih računala bio je Z2, koje je izradio njemački inženjer Konrad Zuse 1939. godine. Istodobno su Britanci izrađivali posebna računala kako bi mogli probiti šifre njemačkog stroja za šifriranje zvanog Enygma. Zuse je također nastavio rad i 1941. izradio Z3, prvo elektromehaničko računalo koje se moglo programirati, a programi su se pisali na filmu izbušenim rupicama. Također je prvo računalo koje je umjesto decimalnog sustava prešlo na jednostavniji binarni. Zuseovi strojevi stradali su u ratnim zbivanjima, pa je njegov rad ostao dosta nezamijećen sve dok IBM nije poslije rata financirao njegovu novu kompaniju usput tražeći neke njegove patente.

Prvo elektroničko digitalno računalo koje se moglo programirati bio je Collosus, a radio je na načelu vakuumskih cijevi. Programirao se papirnatim vrpcama. Vrlo su brzo razvijene i nove verzije, pa ih se počelo i spajati da rade skupa ubrzavajući rad i za dvostruko.

„Beba“ (Baby) ili Manchesterski mali eksperimentalni stroj bio je prvo računalo na svijetu koje je imalo spremljene programe u sebi i imao je zapravo