PITANJE JE SAD

Grafiti – umjetnost ili vandalizam?

Grafiti su umjetnost ako ih takvima vidi onaj tko ih promatra, zar ne? Ili… Vjerojatno najpoznatiji svjetski crtač grafita, britanski ulični umjetnik Banksy…

…politički angažiranim grafitima godinama provocira vladajuće elite, upozoravajući na pravo lice kapitalizma i kritizirajući ga. Upravo je Banksy izdigao izražavanje grafitima na globalnu razinu, a birajući javne površine za svoje radove, umjetnost je učinio dostupnom širokim masama. Ipak, i dalje skriva svoj pravi identitet! Pred zakonom je i dalje tek obični neuhvatljivi vandal koji šara po gradskim površinama, dok je činjenica da vrijednost njegovih djela u galerijama dostiže enormne iznose pritom potpuno nevažna.

#banksy

...........................................

Iako je svijest o umjetničkoj važnosti grafita do danas zaživjela pa se smatraju sastavnim dijelom urbane kulture i načinom umjetničkog izražavanja, ne tako davno grafiti su u očima većine javnosti i vladajućih struktura najčešće nosili isključivo negativni predznak. Ulična umjetnost tako se dugo smatrala pukim uništavanjem javne imovine, kao i izrazom neutemeljenog bunta, kroz kršenje propisa i suprotstavljanje općeprihvaćenim društvenim normama i zakonskim okvirima.

Tanka granica

Crtanje i pisanje po zidovima u različitim se oblicima kroz povijest pojavljivalo u gotovo svim kulturama. No grafiti kakve danas poznajemo postali su popularni tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U to su se doba crteži počeli pojavljivati na ulicama i podzemnim željezničkim postajama u New Yorku, kao dio underground scene.

Nekoliko godina poslije postali su neizostavan dio urbane kulture, a američka scena iznjedrila je i prve zvijezde žanra, zapažene umjetnike Jean-Michaela Basquiata i Keitha Haringa.

Danas se umjetnicima dodjeljuju posebne površine na kojima je crtanje dopušteno, ali granica između prihvaćanja grafita kao svojevrsnoga umjetničkog smjera i suprotstavljenog stajališta da je riječ o vandalizmu, još je tanka. Tomu u određenoj mjeri pridonose bezvrijedni natpisi bez dubljeg značenja i ikakvog konteksta, koji s kreativnošću ili promišljanjem nemaju nikakve veze.

Što su grafiti?

Kako ističe jedan od pionira hrvatske ulične umjetnosti Slaven Kosanović Lunar, pod pojmom grafita u kontekstu ulične umjetnosti podrazumijevamo svaku osmišljenu intervenciju u urbanom prostoru. To može biti, objašnjava Lunar, slovni stil, lik ili pak intervencija koja udahnjuje novi život, odnosno novu zamišljenu ulogu nekom objektu. „Primjerice, ako dodamo dvije točkice na poštanski sandučić, on će uz malo mašte izgledati kao lik.”, naglašava Lunar. Današnji su protagonisti, dodaje, mnogo vještiji od nekadašnjih pionira ulične umjetnosti. „U ranim sedamdesetima u New Yorku brojni su klinci tražili svoje mjesto pod suncem i shvatili da specifičnim potpisom privlače pozornost. Velikim porastom njihova broja novi će klinci, da bi se istakli, morati biti još posebniji. To se može postići kvantitetom, originalnošću ili kvalitetom. Spoj svih triju elemenata najučinkovitija je opcija.”, govori Lunar.

Danas si netko, sutra – nisi

Hrvatska scena grafita razvija se od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, a prvi crtači, inspirirani hip-hopom, djelovali su u Zagrebu. „Početkom devedesetih pojavile su se dvije skupine crtača, čije je crtanje po zidovima privuklo nove autore. Otad do danas brojni su klinci prošli kroz 'scenu'.”, govori Lunar, no ističe da je „scena” zapravo nestvaran pojam. „Danas netko jest, sutra nije. U jednom trenutku netko može biti najnadareniji i najaktivniji, ali već u sljedećem ga nema, kao da se nikada nije ni pojavio.

Neki se na sceni zadrže pola godine, neki pet godina, a rijetki ostaju dulje od toga. Iz tog razloga postojanju scene ne pridajem važnost, nego samo pojedincima za koje smatram da se trude.”, objašnjava.

Iako crtanje može graničiti s aktivizmom kada se njime prenosi poruka koja traži određenu reakciju, Lunar otkriva da su današnji autori grafita uglavnom crtači koji uživaju u tome što rade, dok s aktivizmom nemaju nikakve poveznice.

BANKSY – GENIJ ILI LICEMJER?

Je li Banksy genij ili vrhunski licemjer? Pitanje je to o kojem umjetnička javnost često raspravlja. Naime, iako se vrijednost njegovih djela ne može osporiti, dežurni „hejteri” često ističu kako Banksy masno zarađuje od kapitalista protiv kojih se istodobno bori svojim provokativnim uradcima.

„Banksy je čovjek genijalna uma i vješte ruke, a ljudi su skloni spočitavati uspješnijima od sebe. Ako su uspješniji jer su zaradili novac nepoštenim načinom, a mnogo takvih primjera možemo naći kod nas, onda su svakako zaslužili kaznu. Ako su novac zaradili vlastitim radom i plasmanom tog rada, mislim da im se nema što prigovoriti, nego im se može samo čestitati.”, smatra Lunar.

ŽELEZNI FRANCEKI

Pimp my pump naziv je projekta čiji su inicijatori svoje likovne vještine odlučili iskoristiti kako bi starim zagrebačkim pumpama udahnuli novi život. Uvođenjem moderne vodoopskrbne mreže ”Železni Franceki”, kako su ih od milja nazivali stari Zagrepčani, postali su potpuno beskorisni. Od hrđe i zaborava spašava ih skupina od nekoliko kreativaca, pokazujući tako neospornu vrijednost i važnost ulične umjetnosti. Dosad su oslikali više od sto pumpi, a za svoje su radove nedavno dobili i službeni „blagoslov” Vodovoda i Grada Zagreba. Pimp my pump postao je toliko popularan da se danas mogu kupiti cool majice s njihovim logom. Također, u svoju su ponudu nedavno uvrstili i oslikavanje stolaca i namještaja po narudžbi.

……………

Jeste li znali???

Najpoznatijom zagrebačkom podlogom za crtanje smatra se zid Hrvatskih željeznica u Branimirovoj ulici. Prvi put oslikalo ga je dvadesetak umjetnika u povodu Univerzijade, 1987. godine. U sklopu akcije protiv zlouporabe droge zid je ponovno oslikan 1999., a potom i 2010. godine, u sklopu manifestacije Muzej ulične umjetnosti. Prošlogodišnja najava rušenja izazvala je polemike u javnosti i proizvela zaključak da je riječ o neizmjerno važnom elementu kulture i vizualnog identiteta Zagreba.
Broj kamera na gradskim površinama sve je veći, dok se uličnim umjetnicima povremeno dopušta crtanje na određenim lokacijama. Slavena Kosanovića Lunara upitali smo nestaju li zbog toga grafiti polako s gradskih površina i jesu li njihovi autori na neki način „pripitomljeni”. „Kamere su jedan od načina da se ljude stavi pod kontrolu i tu ne mislim samo na grafite nego i na brojne druge, mnogo štetnije i opasnije ljudske aktivnosti kojima se odaju kad misle da ih nitko ne gleda. Davanje legalnih zidova je jedan od načina da se pokaže dobra volja i svakako to podupirem, ali to također neće riješiti problem.”, smatra Lunar.