U SIJEČNJU 1899.

Počela putovanja braće Seljan

Ovih dana siječnja, davne 1899. pješačenjem od Karlovca do Trsta počela je velika pustolovina braće Mirka i Stjepana Seljana rođenih u Karlovcu.

U Trstu su se ukrcali  na brod  koji ih prevozi do egipatske luke Aleksandrije. Od tada do 15. ožujka 1899. kreću se Egiptom u smjeru Aleksandrija - Damanhur - Tel el Barad - Tanta - Benna el Asl - Kairo.

Afrička ruta

Od Kaira su uz Nil išli u Sudan, sve do Wadi Halfe, pa natrag u Kairo, pa pješke deltom na relaciji Sagasig - Ismailija, te napokon uz Suez do Port Saida. Iz Port Saida su isplovili za Djibouti, preko Djide i do Adena, odakle idu pješice do tjesnaca Bab el Mandeb, te se opet brodom prebacuju u mjesto Obock na afričkome kopnu, u Djiboutiju.

U glavni istoimeni grad Francuske Somalije stižu 29. ožujka 1899. Kako nisu dobili dozvolu francuskih vlasti, preko susjedne Britanske Somalije prebacuju se u Etiopiju i dolaze u Harar 24. travnja. Tu borave do 8. svibnja 1899.  kod moćnog Rasa Makonena, rođaka Menelika II. i oca budućeg cara Etiopije, Haila Selasija.

Isprva se predstavljaju kao Rusi. Pukovnik Marchand, Francuz, posebno ih cijeni i preporučuje. Od 9. svibnja do 9. lipnja na putu su u Addis Abebu. Na svome dvoru Gibbi na brdu Entoto u eukaliptusovoj šumi primio ih je Menelik II., te im vjerojatno na preporuku drugih utjecajnih Europljana i posebno Rusa, Bulatoviča i Leontijeva, povjerio tjelesnu stražu od 300 momaka.

Abesinska kraljevska tjelesna straža bila je elitna postrojba, a Seljani su odmah dobili časničke činove jer su znali rukovati oružjem i imali su potrebnu vojnu naobrazbu.  U rujnu 1899. braća Seljan polaze s Rusom Leontijevim na jug.

Ovaj je Rus bio vrlo utjecajan na dvoru i povjereno mu je vođenje južnih provincija, ali uskoro mora, po naredbi Menelika II., preuzeti posao oko gradnje željeznice od Hararea do Djiboutija. Mirko Seljan postaje guvernerom, a Stjepan zamjenikom. Skoro tri godine boravit će u tim južnim područjima, određujući granicu engleske Kenije i Etiopije, pokoravajući plemena i privodeći ih vlasti Menelika II.

Najveći doseg karlovačke braće Seljan je, što su etiopski suverenitet proširili daleko na desnu stranu rijeke Omo, te ta plemena pripojili ovoj afričkoj neovisnoj državi. Granice oko Rudolfova jezera, kako prema Sudanu, tako prema Keniji i danas su iste, pa se može reći da su braća Mirko i Stjepan Seljan istaknuti u redu ljudi koji su osnivali modernu Etiopiju.

Jedna rezidencija Seljana je u Oubi [Ubi], a druga je Seljanville blizu sjeverozapadne obale Rudolfova jezera [Turkana]. Braća Seljan istražuju područja Rudolfova i Stefanijina jezera, te obavljaju prva geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja toga kraja. Nakon neuspjele antibritanske intervencije u Burskom ratu, braća Seljan vraćaju se u domovinu s bogatom etnografskom zbirkom.  

Put u Južnu Ameriku

Nakon kraćeg predaha i odmora kod kuće, ponovo 1903. kreću na nova istraživanja u Južnu Ameriku, put Rio de Janeira. Odmah po dolasku utemeljili su "Mision Cientifica Croata", hrvatsku znanstvenu misiju. Već u srpnju 1903. braća rade u službi brazilske vlade na istraživanju prometnih pravaca od istoka ka zapadu, te stupaju u kontakt s plemenom Guarani. Ovom prvom ekspedicijom istraživali su i rijeku Aguapehu.

Prvi su odredili položaj slapova Salto de Guayara, utvrdili su tok nekoliko južnoameričkih rijeka i prikupili važnu dokumentaciju o životu domorodačkih plemena.  Na slapovima Salto de Guayara su proveli osam dana, rišući i fotografirajući, a sve je objavljeno u knjizi "El Salto del Guayra", koja je 1905. izašla u Buenos Airesu.

Braća Seljan istražuju i nalazišta kaučuka i zlata, te način njihove eksploatacije u nepristupačnim i negostoljubivim područjima. Njihova najvažnija zamisao, projekt spajanja Atlantskog i Tihog oceana kanalom koji se nadovezivao na rijeku Amazonu, nije se ostvarila.

Taj smioni projekt, za koji su osnovali dioničko društvo 'American-Peruan corporation', ugasio se 1913. zbog iznenadne i nerazjašnjive smrti. Mirka Seljana u bespućima Perua. Mlađi brat Stjepan se povukao u Brazil, gdje se bavio eksploatacijom manganove rudače. Umro je u gradiću Ouro Preto 1936. godine.

HRT2 | „Na Rubu Znanosti“ - 2011-02-18 - Tragom braće Seljan